Rekreativa rječnikZa lakše snalaženje pripremili smo vam pojednostavljena objašnjenja važnijih pojmova.
Pripremio: Stjepan Dren Mlinarec, bacc.physioth.
Anatomske ravnine - za bolje opise pokreta ponekad koristimo zamišljene ravnine koje prolaze kroz tijelo. Postoje tri glavne ravnine - sagitalna koja dijeli tijelo na lijevu i desnu polovicu, frontalna koja ga dijeli na prednju i stražnju polovicu, i transverzalna ili vodoravna koja ga dijeli na gornju i donju polovicu. Pokreti se mogu odvijati u ravnini, paralelno s njom ili oko osi. Autonomni živčani sustav (AŽS, često se koristi i kratica ANS, lat. autonomici systematis nervosi, i eng. autonomous nervous system, koristi se još i naziv vegetativni živčani sustav) - je dio perifernog živčanog sustava koji inervira glatke mišiće i žlijezde, i utječe na funkciju unutarnjih organa. Autonomni živčani sustav je kontrolni sustav koji djeluje uglavnom nesvjesno i regulira tjelesne funkcije kao što su puls, probava, brzina disanja, širenje i sužavanje zjenica, mokrenje i seksualno uzbuđenje. Sastoji se od dvije grane - simpatička i parasimpatička. Dio medicinske literature u AŽS uključuje i treću granu, enteralnu (crijevnu) koja kontrolira rad crijeva, dok ju dio ne svrstava u AŽS. Pojednostavljen opis simpatičkog i parasimpatičkog živčanog sustava kao "ekscitatornog" (simpatikus) i "inhibitornog" (parasimpatikus) se često koristi, ali nije posve prikladan zbog brojnih iznimaka. Bol - je osjet čiji je intenzitet dovoljno visok da potakne motorički odgovor u smislu povlačenja (promjena pokreta ili položaja). Ako nema motoričkog odgovora u smislu povlačenja, nije bol već samo osjet. Centriranost zgloba - ili punim nazivom funkcionalna centriranost zgloba, pojam koji se odnosi na idealno poravnanje zgloba u kojem postoji maksimalni kontakt između zglobnih ploha u kombinaciji sa simetričnom aktivnošću između stabilizirajućih mišića. Razvija se postepeno i spontano u prvoj godini života, razvojem kostiju i sazrijevanjem SŽS-a, a poželjno je da je da svi zglobovi budu u optimalnom kontaktu cijeli život. Decentrirani zglobovi brže se troše (artroza) i imaju veću predispoziciju za ozljede. Kod normalnog razvoja svi su zglobovi u svim položajima centrirani. CNS - često korištena kratica za središnji živčani sustav (lat. systema nervosum centrale, eng. central nervous system). Vidi: središnji živčani sustav. Delaminacija diska - (točnije delaminacija annulus fibrosus-a) znači raslojavanje vanjskog dijela međukralježničnog diska i to je rano obilježje njegove degeneracije, a omogućuje pojedinim lamelama kolaps u jezgru ili radijalno izbočenje prema van. Do raslojavanja dolazi zbog dugoročnog kompresivnog stresa tijekom loših obrazaca pokreta i posture. Diferencijacija - diferenciranje pokreta je sposobnost aktiviranja i izoliranog pomicanja samo onih dijelova tijela koje želimo, samo onih dijelova tijela potrebnih za izvođenje namjeravane radnje, ili samo onih dijelova koji zadovoljavaju kretanje. Sastoji se od upotrebe samo onih mišića koji su potrebni i samo kad je to potrebno, a uključuje i uporabu samo one sile koja je potrebna za djelovanje (ostvareno diferenciranjem motornih jedinica unutar mišića). Dijafragma - važan mišić koji dijeli prsnu od trbušne šupljine i ima 3 glavne funkcije: 1 - respiratornu, 2 - stabilizacijsku, i 3 - djeluje kao sfinkter (mišić zatvarač) za jednjak čime spriječava gastroezofagealni refluks (vraćanje želučanog sadržaja u jednjak). Dijafragma ima tri otvora, kroz prvi prolaze spomenuti jednjak i živac n.vagus koji kontrolira veći dio probave, kroz drugi torakalna aorta i glavni limfni vod, kroz treći vena cava inferior. Stabilizacijska funkcija dijafragme podrazumijeva stvaranje intraabdominalnog pritiska (IAP), pritiska u trbušnoj šupljini kojim se kralježnica stabilizira iznutra (ventralno), ali i pomaže prilikom mokrenja, izbacivanja stolice i povraćanja. Respiratorna funkcija podrazumijeva kontrakcije dijafragme čime se stvara vakum u prsnoj šupljini koji rezultira udisajem i relaksacije dijafragme kojima izdišemo zrak iz pluća. Smatra se primarnim mišićem disanja (uz interkostalne mišiće). Obiluje živčanim završecima autonomnog živčanog sustava i ima cijeli niz važnih izvršnih funkcija, od sudjelovanja u “fight or flight” reakcijama simpatičkog sustava, do vraćanja u homeostazu tijekom aktivnosti parasimpatičkog sustava. Na vježbama u pravilu radimo na stimulaciji parasimpatikusa kroz povezivanje disanja i pokreta (češće) ili izoliranim specifičnim vježbama disanja. Disanje - (respiracija, ventilacija) je definirano kao proces udisanja zraka u pluća i izdisanja iz njega kako bi se olakšala razmjena plinova - dovođenje kisika i izbacivanje ugljičnog dioksida. Disanje je znatno više od toga. Ono odražava svaki emocionalni ili fizički napor, i podložno je djelovanju autonomnog živčanog sustava. Odražava i svaki poremećaj u tijelu. Npr. poremećaj rada štitne žlijezde uzrokuje specifične obrasce disanja koji se mogu koristiti u postavljanju dijagnoze i praćenju terapije. Svaki snažan iznenadan stimulus nakratko zaustavlja disanje. Disanje se mijenja i s promjenom raspoloženja i trenutno prolaženje kroz snažne emocije ili iščekivanje istih. Diskogena bol - je bol koja potječe od oštećenog diska između kralježaka, osobito zbog degenerativnih bolesti diska. Ne uzrokuju svi degenerirani diskovi bol. Degeneracija diska dolazi prirodno s godinama. Jednom kada potpuno degenerirani disk više nema upalne proteine koji mogu uzrokovati bol, bol se stabilizira. Stoga se diskogena bol rjeđe javlja nakon 60 godina starosti. To ne znači potpuno odsustvo boli u toj regiji, već samo odsustvo diskogene boli, jer bol dolazi i iz drugih struktura kao što su mišići koji pokreću i stabiliziraju kralježnicu. Dinamička Neuromuskularna Stabilizacija (DNS) - koncept temeljen na znanstvenim principima i neurofiziološkim aspektima sazrijevanja lokomotornog sustava. Uključuje procjenu, liječenje, manualne tehnike, vježbe i funkcionalnu strategiju implementacije vježbi. DNS je dizajniran da stimulira centre za kontrolu pokreta u mozgu kako bi aktivirao stabilizacijski sustav tijela i uspostavu narušenih motoričkih obrazaca. To omogućava bolju svjesnost tijela, držanje i disanje, poboljšavajući kvalitetu specifičnih i općih vježbi. Eksterocepcija - je percepcija svih vanjskih podražaja koji djeluju na tijelo (za više vidi: osjet, kinestetički osjeti). Facilitacija - u širem smislu znači olakšavanje s ciljem omogućavanja željenog procesa, u fizioterapiji podrazumijeva tehnike kojima olakšavamo i usmjeravamo određene motoričke obrasce, snižavanje razine podražljivosti s ciljem pojačanog odgovora neurona. Fascija - je trodimenzionalna mreža vezivnog tkiva koja prožima cijelo tijelo i povezuje sve dijelove našeg tijela (mišiće, kosti, tetive i visceralne organe) u jedan cjelovit sustav. Nema početnu ni krajnju točku. Fascijalne restrikcije (ograničenja, skraćivanja) koje su posljedica upala, ozljeda, trauma, i ponavljajućeg stresa mogu vršiti pritisak i ograničavati mišiće i ostale strukture, uzrokujući bol i disfunkciju, te posturalnu kompenzaciju. Ima izrazito važnu proprioceptivnu ulogu i najveći je senzorni organ u ljudskom tijelu. Omogućuje nam da na podražaje iz okoliša pokretom i posturom reagiramo prije svjesnog procesiranja samog podražaja. Feldenkrais - je metoda somatskog učenja koja koristi nježne i svjesne pokrete, kako bi omogućila holističku integraciju tijela i uma. Razvijena od strane dr. Moshe Feldenkrais-a. Svrha je metode organizirati da se osoba kreće uz minimalni napor i maksimalnu djelotvornost, ne kroz mišićnu snagu, već kroz povećanu svijest o tome kako pokret funkcionira. Na temeljima Feldenkrais metode izrasle su brojne druge (Anat Baniel Method, Mia Segal - MBS, Ruthy Alon - Bones for life, Thomas Hanna - Clinical Somatics i dr.). Fleksibilnost - je sposobnost izduljivanja i vraćanja u prethodno stanje, i najčešće ju spominjemo u kontekstu fleksibilnosti mišića. Za razliku između fleksibilnosti i pokretljivosti (mobilnosti) vidi: pokretljivost. Funkcionalna snaga - podrazumijeva zajedničko djelovanje mišića koji stabiliziraju tijelo i mišića koji izvršavaju radnju (svrsi shodan pokret). To je snaga koju koristimo u svakodnevnim aktivnostima (npr. podizanje djeteta, nošenje tereta). Suprotno je nefunkcinalna snaga koju postižemo npr. vježbama u teretani gdje izolirano razvijamo mišiće koji vrše radnju ali je isključen razvoj mišića stabilizatora, kao i njihovo međusobno djelovanje. Funkcionalni prag - naša mogućnost da postignemo i zadržimo idealnu sinergiju mišića uključenih u pokret, stabilizaciju trupa, centriranost zglobova i dr. temelje normalnog pokreta može biti nadjačana (najčešće ljudskim faktorom, tj. pretjerivanjem od strane osobe) i to se naziva prelaženje funkcionalnog praga. Očituje se hiperekstenzijom kralježnice (ili drugih zglobova u hipermobilnih osoba), protrakcijom ramena, neadekvatnim prednjim zdjeličnim tiltom. Za terapeuta je važno dobro poznavanje i prepoznavanje funkcionalnog praga. Funkcionalno (lat. functionem - izvedba ili izvršenje) - dizajnirano za izvršavanje određene svrhe. Odstupanje od toga je disfunkcionalno, i podrazumijeva manje ili veće odstupanje. Gubitak senzorne i motoričke kontrole nad mišićima - gubitak voljne kontrole nad funkcionalnom skupinom mišića i sinergistima. Gubitak kontrole primarno se odnosi na dvije funkcije - kontrakcija i relaksacija, što znači da zahvaćene mišiće ne možemo u potpunosti učinkovito skratiti niti ih u potpunosti opustiti. Takvi mišići su napeti, slikovito kažemo “skraćeni”. Do gubitka senzorne i motoričke kontrole dolazi zbog emocionalnih trauma, ozljeda, ponavljajućih "zatupljujućih" radnji (u senzorno-motoričkom smislu), ili stresa kojem smo trenutno ili dugoročno izloženi. Hernija diska (ekstruzija, prolaps) - disk je hrskavična pločica između kralježaka i služi kao amortizer, a građen je od čvrstog vanjskog hrskavičnog omotača i meke unutarnje želatinozne mase. Slijedom niza procesa ili jednokratne traume moguća je deformacija diska i izbočenje mekog dijela kojae tada pritišće ovojnicu prema van. Hernija diska je puknuće vanjske stijenke diska i pomicanje unutrašnjeg želatinoznog dijela prema van kroz puknutu stijenku. Česta je zabluda da se "pomaknuo disk", sam disk je čvrsto zalijepljen za kralješke i ono što se pomiče je njegov unutrašnji meki dio. Holistički pristup - Uobičajeni klinički pristup podrazumijeva rješavanje vidljivog dijela problema uz minimalne troškove, minimalno utrošeno vrijeme i minimalno sudjelovanje pacijenta u procesu liječenja (lokalni problem > instant rješenja, bez uvida u širu sliku). Suprotno tome je holistički pristup koji uzima u obzir složenu povezanost cijelog tijela, svih unutrašnjih i vanjskih faktora (fizički, psihički, emocionalni, stav prema zdravlju, radna i životna okolina...). Zahtijeva više vremena i sudjelovanja svih uključenih, a rezultat je trajno unaprjeđenje zdravlja na svim razinama. Integrirani stabilizacijski sustav kralježnice (eng. ISSS, koristi se i izraz core ali nije u potpunosti jednako) - da bi se dogodio bilo koji svrsishodan pokret neophodna je prethodna stabilizacija. Stabilizacija se događa automatski i u njoj sudjeluju mišići koji čine ovaj sustav: multifidi (kratki intersegmentalni mišići kralježnice), duboki fleksori vrata, dijafragma, trbušni zid, zdjelično dno. Sam proces je “feedforward”, zasniva se na anticipaciji i neprestanoj korekciji. Kinestetički osjeti - osjeti koji su posljedica podraživanja receptora u mišićima i drugih dijelova lokomotornog sustava (zglobovi, tetive, ligamenti, fascije…). To su osjeti kontrakcije mišića, pokreta i aktivnosti u mišićima i zglobovima, i osjet položaja u prostoru. Također ovdje spada i dio bolnih osjeta, te osjećaj za vremensko trajanje pokreta i ritam. Komprimirani živac - (pritisnut živac, uklješten živac) nastaje kada je korijen živca na izlazu iz kralježnice iritiran (npr. upalnim procesom) ili mehanički pritisnut (najčešće napetom muskulaturom ili protruzijom/hernijom diska). Radikulopatija i radikularna bol su često najčešće korišteni klinički pojmovi za ovo stanje. U donjem dijelu leđa, najčešće komprimirani živci su na L4-L5 i L5-S1, na samom dnu donjeg dijela leđa. Ako je živac komprimiran u donjem dijelu leđa, bol se širi u stražnjicu, leđa, natkoljenicu i potkoljenicu i može se protezati sve do stopala. Utrnulost, trnci i / ili osjećaj pečenja ili bockanja također su uobičajeni simptomi. Ako je živac komprimiran u vratu, bol i utrnulost se osjećaju niz ruku. Koordinacija mišića - usklađivanje rada mišića tijekom pokreta (usklađivanje jačine kontrakcije, vremensko usklađivanje i usklađivanje redoslijeda kojim se aktiviraju). Metoda - sistematičan postupak postizanja određenih ciljeva, točan i učinkovit, s logično postavljenim redoslijedom koraka. Mind-body povezanost - vidi: neuromuskularno. Miofascija - nerazdvojna cjelina mišića i pripadajuće fascije koja ga obavija. Miofascijalna relaksacija - u užem smislu podrazumijeva manualnu terapiju kojom oslobađamo fascijalne restrikcije i rješavamo cijeli niz funkcionalnih zdravstvenih problema. Primjenjuje se unatrag 70 godina, rezultati su potkrijepljeni brojnim znanstvenim dokazima, i izvode ju certificirani terapeuti. U širem smislu uključuje i specifične komplementarne vježbe kojima djelujemo na svih 9 miofascijalnih linija i održavamo fleksibilnost fascije. Mišići centra tijela, mišići središta (core) - uključuje mišiće kralježnice, zdjelice i kukova. Core mišiće u dubokom sloju čine transversus abdominis, multifidusi, dijafragma te mišići zdjeličnog dna. U vanjskom sloju su iliocostalis, longissimus, quadratus lumborum, mm obliques, gluteus maximus i gluteus medius. Važnu ulogu imaju ligamenti u regiji lumbalne kralježnice i zdjelice, te fascije od kojih je osobito važna torakolumbalna fascija. Snažni i dobro koordinirani mišiće core-a su temelj svakog pokreta, posture i balansa. Česta je zabluda (koja je došla iz drugih krugova, a ne medicinskih) da rehabilitacija podrazumijeva “jačanje” (hipertrofiju) ovih mišića, čime se zapravo narušava savršeno izbalansirani sustav, dok je glavni cilj kvalitetne rehabilitacije zapravo unaprjeđivanje motoričke kontrole nad ovim važnim stabilizacijskim sustavom. Mišićna kontrakcija - podrazumijeva aktivaciju mišića, tj. aktivno skraćivanje mišića (izotonička kontrakcija) ili samo povećanje njegove napetosti bez skraćivanja (izometrička kontrakcija). Mišićna relaksacija - iako se termin često (ponekad neprikladno) koristi u wellness kontekstu, znači povratak mišićnih vlakana u stanje smanjene napetosti (suprotno od kontrakcije). Izraz je formirao i definirao Edmund Jacobson, tvorac znanstveno prihvaćenih metoda progresivne mišićne relaksacije. Motorička kontrola - središnji živčani sustav (mozak) kontrolira posturu, pokrete i kretanje, i ta se kontrola naziva motorička kontrola. Često koristimo skraćeni naziv “motorika”. Obuhvaća sve pokrete, voljne i one refleksne. Motorički - pridjev koji se odnosi na motoriku, na moždane procese u vezi sa pokretanjem mišića (motoričke sposobnosti, motorički razvoj, motorički poremećaji). Ponegdje se još upotrebljava i izraz motorni iako se u hrvatskom jeziku taj pridjev odnosi na motore (motorno ulje, motorni čamac). Motorički obrazac - specifičan slijed pokreta mišića usmjeren ka ostvarenju namjere. Optimalni i suboptimalni motorički obrasci rezultiraju učinkovitim pokretima i kretanjem. Manja i veća odstupanja s vremenom uzrokuju ozljede i bol. Jedna od glavnih uloga terapeuta je metodička optimizacija motoričkih obrazaca. Motorički obrasci u prvoj godini života - nisu rezultat učenja već sazrijevanja središnjeg živčanog sustava i koriste se za kliničku procjenu i liječenje (kada postoje odstupanja), ne samo u dječjoj već u svakoj dobi. U ovom periodu prevladava subkortikalna razina integracije, a događa se sazrijevanje obrazaca posturalne lokomotorike: stabilizacija, ravnoteža, kontrakcija mišića, iskorak naprijed, potporna funkcija. Neurofiziologija lokomotornog sustava - grana neuroznanosti koja se bavi proučavanjem povezanosti živčanog sustava i sustava za pokretanje (lokomotornog sustava). Neuromuskularno - U prijevodu znači živčano-mišićno a odnosi se na povezanost središnjeg živčanog sustava (mozak) s mišićima i drugim dijelovima sustava za pokretanje. Popularan termin koji se često koristi je “mind-body” povezanost. Središnji živčani sustav (mozak) kontrolira posturu, pokrete i kretanje. To se naziva “motorička kontrola”, i ta se kontrola uspostavlja u prvim godinama života. Razvija se i unaprjeđuje cijeli život. Neuroplastičnost - sposobnost da se mozak promijeni i prilagodi. Odnosi se na fiziološke promjene u mozgu koje se događaju kao rezultat naših interakcija s okolinom. Od trenutka kada se mozak počinje razvijati u maternici do trenutka smrti, veze između stanica u našem mozgu reorganiziraju se kao odgovor na naše promjenjive potrebe. Ovaj dinamičan proces omogućuje nam da učimo iz iskustva i prilagođavamo se. U kontekstu pokreta važno je razumjeti nerazdvojnu povezanost mozga i tijela, svi pokreti tijela su pohranjeni i dolaze iz mozga, mozak kroz pokrete prima informacije iz okoliša, prilagođava se potrebama, i odgovara na njih kroz pokrete. Neutralna kralježnica - je prirodni položaj kralježnice u kojem su sve tri krivine kralježnice (vratna, torakalna i lumbalna) u svojem fizološkom položaju. U ovom je položaju kralježnica najstabilnija, u mirovanju ali i kod većine pokreta. Nije isto što i "ravna kralježnica" gdje se radi o gubitku fizioloških krivina zbog kojih kralježnica postaje ravna, što je abnormalno stanje. Nocebo (nocebo efekt) - štetno djelovanje na zdravlje uzrokovano psihološkim ili psihosomatskim čimbenicima kao što su negativna očekivanja liječenja ili prognoze. Suprotno je placebo efekt gdje isti mehanizam uzrokuje pozitivan učinak na zdravlje zbog pozitivnih očekivanja. Ontogeneza - sama riječ znači razvoj ili još preciznije tijek razvoja individualnog organizma, a u kontekstu razvojne kineziologije odnosi se na motorički razvoj nakon rođenja. Prilikom rođenja funkcionalno i strukturalno nismo zreli. Sazrijevanjem središnjeg živčanog sustava prolazimo kroz prekretnice, postepeno se točno određenim redoslijedom aktivira mišićna funkcija, pokreti, posturalna prilagodba i kretanje. Ontogeneza nam daje jasnu sliku biomehanički idealne posture (bez drugih faktora koji na posturu kasnije u životu utječu, kao što su slika o sebi, emocije i dr.) Osjet - je sposobnost tijela da doživljava vanjski stimulans. Postoji pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Osim njih postoje još osjet ravnoteže, glad, žeđ, slabost, bol i druge vrste osjetila od kojih se mi najviše bavimo kinestetičkim osjetima (vidi: kinetestetički osjeti). Djelovanje svih osjetila uključuje primanje podražaja osjetilnim organima, od kojih je svaki osjetljiv na određenu vrstu podražaja. Oči su osjetljive na svjetlost, uši na zvuk, njušni organi na mirise, i okusni pupoljci na okuse. Različiti osjetilni organi kože i drugih tkiva osjetljivi su na dodir, bol, temperaturu i druge osjete. Nakon primanja podražaja osjetilni organ ih prevodi u živčane impulse koji se prenose uzduž osjetilnih živaca u središnji živčani sustav (mozak). U korteksu velikog mozga impulsi se tumače ili percipiraju kao senzacije. Mozak ih povezuje s drugim informacijama, djeluje na njih i sprema ih kao sjećanje. Pametan pokret - svjestan i usporen pokret koji se izvodi uz mentalnu prisutnost, a izvođenjem kojeg potičemo promjene u središnjem živčanom sustavu (mozgu). Pametne vježbe - povezivanjem pametnih pokreta u obrasce dobivamo pametne vježbe, koje stvaraju nove navike mišića koje se pohranjuju u središnjem živčanom sustavu (mozgu). Za vrijeme vježbi događa se osvještenost o povezanostima unutar tijela, a promjene trajnog karaktera su bolji i učinkovitiji obrasci kretanja i držanja, bolja fleksibilnost, smanjenje kronične boli, unaprijeđena motorika, unaprijeđena ravnoteža, i brojne druge. Plastičnost - svojstvo tkiva da se pod određenim okolnostima promijeni i zadrži novi oblik / stanje. Suprotna je elastičnost kod koje se tkivo nakon promjene vraća u prethodno stanje. Najčešće govorimo o plastičnosti fascije, i o plastičnosti mozga (neuroplastičnost), kao njegovom vrlo važnom svojstvu u kontekstu pohranjivanja neuromuskularnih promjena (vidi: neuroplastičnost). Pokretljivost (mobilnost) - je krovni naziv koji uključuje sve komponente koji pridonose pokretljivosti zgloba. Uključuje zglobove, zglobne kapsule, motoričku kontrolu, i fleksibilnost mekih struktura lokomotornog sustava (mišići, fascije i dr.). Često pitanje je koja je razlika između mobilnosti i fleksibilnosti - fleksibilnost je jedna komponenta mobilnosti (vidi: fleksibilnost). Za lakše pamćenje - zglobovi su pokretljivi (mobilni), mišići su fleksibilni. Postura (u biomehaničkom kontekstu) - je položaj tijela koji osigurava poziciju trupa, kralježnice i zdjelice tijekom pokreta. Omogućuje živčanom sustavu anticipaciju (predviđanje) i izvedbu svrsishodnog pokreta. Dinamička je i mijenja se tijekom pokreta. Motorička kontrola posture odvija se na subkortikalnoj razini. Ukoliko biomehanički nije optimalna, ograničava učinkovitost izvođenja pokreta, a dugoročno opterećuje strukture i vodi u cijeli niz biomehaničkih poremećaja. Važno je razumjeti da na posturu utječe i cijeli niz faktora kao što su slika o sebi, emocionalno stanje i dr. Pozornost (pažnja) - se slikovito može opisati kao reflektor na pozornici koji fokusira svijest pojedinca na određeni aspekt unutar tijela, u okruženju, ili na misli u vlastitoj glavi. Sposobnost da se obrati pažnja na važne stvari, i da se istovremeno ignoriraju ostale. Prekretnice neuromuskularnog razvoja - prirodni pokreti (puzanje, rolanje, stajanje, hod, čučanj i dr.) koje prolazimo točno određenim redoslijedom proporcionalno sazrijevanju živčanog sustava i sustava za pokretanje. Prekretnice se (kod normalnog razvoja) događaju u dobi od 3-13 mjeseci. Dubljim razumijevanjem ovih prekretnica utvrđujemo odstupanja motoričkih obrazaca i u odrasloj dobi, te određenim vježbama korigiramo ta odstupanja čime unaprijeđujemo pokrete i cjelokupno kretanje, i time temeljito radimo na korijenima brojnih bolnih simptoma i sindroma. Propriocepcija - je osjet položaja, svijest o tome gdje se nalaze naše ruke, noge, glava, ostatak tijela, te kako je naše tijelo položeno u prostoru. Proprioceptori - su specijalizirani senzorni receptori koji se nalaze u mišićima, fasciji i tetivama (mišićno vreteno i Golgijev tetivni organ). Prema novijim spoznajama, fascija ima 10 puta više proprioceptora od samih mišića koje obavija i smatra se najvećim senzornim organom u ljudskom tijelu. Proprioceptori pružaju SŽS-u informacije o lokaciji određenih dijelova tijela u prostoru, kao i o napetosti i dužini mišića. Mozak tada registrira taj osjetilni ulaz, obrađuje informacije i na temelju njih usmjerava mišićnu funkciju a time i položaje tijela. Proprioceptori su senzorni receptori za kinestetički osjet (osjet tjelesnog pokreta) kao što su npr. naše oči receptori za vid. Dok je vid važan kod kretanja (približno 70 posto informacija o kretanju primamo kroz vid), osobe s razvijenim kinestetskim osjetom kreću se učinkovitije. Prema novijim spoznajama, fascija ima 10 puta više proprioceptora od samog mišića kojeg obavija i smatra se najvećim senzornim organom u ljudskom tijelu. Proprioceptivne vježbe - specijalizirane vježbe kojima razvijamo osjetilo položaja i "učimo" tijelo kontrolirati položaj ruku i nogu. Jedan je od najvažnijih aspekata u preventivnim (rekreativnim) i rehabilitacijskim programima. Ove vježbe mogu se provoditi zasebno ili biti integrirane u program vježbanja. Protruzija diska - izbočenje vanjske stijenke diska između kralježaka. Podsjetimo se, disk je hrskavična pločica između kralježaka i služi kao amortizer, a građen je od čvrstog vanjskog hrskavičnog omotača i meke unutarnje želatinozne mase. Kod protruzije, za razliku od hernije (ekstruzija, prolaps) nema puknuća vanjske stijenke, već "samo" izbočenje ovojnice prema van. Ukoliko to izbočenje pritišće meka tkiva, posebice izlazište živca ili pak samu leđnu moždinu, ono može uzrokovati bolove. Protruziju treba ozbiljno shvatiti jer daljnje pomicanje diska dovodi do puknuća vanjske stijenke i gore opisane hernije. Punctum fixum (može se koristiti i hrvatski izraz fiksna točka, ali zbog višestrukog značenja precizniji je i češće korišten lat. punctum fixum) - izraz za točku (obično jedan kraj kosti) koja se ne kreće tijekom kontrakcije mišića, tj. fiksirana je. Punctum mobile (pokretna točka) je drugi kraj kosti koji se kreće kao odgovor na mišićnu aktivnost ili gravitaciju. Rasteretni položaj - položaj u kojem je opterećenje na zglob ili sustav svedeno na najmanju moguću mjeru. Razvojna kineziologija - grana kineziologije koja se bavi ranim motoričkim razvojem (od rođenja). Za više vidi: ontogeneza. Refleks istezanja - zaštitni refleks koji čuva mišić od prevelikog izduljivanja i traume. Spada u reflekse leđne moždine, što znači da središnji živčani sustav nije uključen. Sagitalna stabilizacija - stabilizacija trupa u sagitalnoj ravnini. Nakon rođenja uobičajeno prođe 4,5 mjeseca za razvoj dobre sagitalne stabilizacije, i tek nakon toga možemo zauzeti položaje gdje možemo posezati preko središnje linije, započeti proces okretanja i npr. izvaditi jednu ruku iz svoje potporne funkcije i posegnuti za igračkom ili drugim zanimljivim predmetima. Temelj je za sve naše pokrete i kretanje i poželjno je da kvalitetu sagitalne stabilizacije održavamo trajno. Skolioza - je odstupanje od normalne zakrivljenosti kralježnice. Uzroci su kongenitalni (prirođeni), razvojni (zbog štetnih faktora tijekom razvoja) i idiopatski (nepoznatog uzroka). Idiopatska skolioza (nepoznatog uzroka) je najčešća i čini 80% svih slučajeva skolioze u dobi između 10 i 18 godina. Najčešće se razvija u torakalnoj kralježnici ili u torakolumbalnom dijelu kralježnice. Zakrivljenost leđa može se razviti kao jedna krivulja (u obliku slova C) ili kao dvije krivulje (u obliku slova S). Znakovi koji upućuju na skoliozu su neravnine u visini ramena, lopatica, rebara i zdjelice. Somatski pristup (grč. soma = tijelo u cjelini) - je osnova kvalitetnih metoda povezivanja uma i tijela, ne samo u rehabilitacijskim vježbama već i u drugim područjima (npr. somatski ples). Razvija osjetljivost na unutarnje osjećaje, njihovu interpretaciju i adekvatne odgovore (najčešće kroz pokret). Krajnji rezultat je unaprijeđena svijest, ravnoteža i kontrola, učinkovitost pokreta i radost kretanja. Za lakše razumijevanje što je "somatski pristup" možemo uzeti suprotne primjere gdje se um trenira ignorirati unutarnje osjete tijela, npr. "estetski pristup" u (lošem) fitnesu gdje se ignoriraju čak i jasni i snažni signali kao što su bol, umor, zamor i upala mišića, ili "koreografski pristup" npr. u baletu gdje se također ignoriraju svi navedeni jasni signali, ali i ozljede i iscrpljenost, s ciljem zadovoljavanja vanjskih promatrača. Somatsko učenje - podrazumijeva učenje koje potiče polaznike da uče i slušaju informacije koje dobivaju kroz interakciju sebe s okolinom. Somatska ili utjelovljena znanja su iskustvena znanja koja uključuju osjetila, percepciju, te djelovanje i reakciju uma i tijela. Središnji živčani sustav (SŽS) - dio je živčanog sustava koji se sastoji od mozga i kralježnične moždine. Zove se “središnji” ili “centralni” jer integrira primljene informacije (osjeti) i koordinira i utječe na aktivnost svih dijelova tijela. Funkcija je naravno daleko šira, ovo je najkraći opis. Stabilnost (zgloba) - definirana je kao sposobnost održavanja položaja zgloba tijekom pokreta. Dvije glavne skupine stabilizatora su pasivni (u dijelu literature "statički") i aktivni. U pasivne stabilizatore spadaju ligamenti, zglobna čahura, negativni tlak u zglobu, i različite pasivne strukture oko zglobova. Aktivni stabilizatori su mišići a kvaliteta aktivne stabiliziacije proporcionalno je ovisna o koordinacijskom djelovanju živčano-mišićnog sustava. Drugim riječima, stabilnost zglobova ovisna je o živčanom sustavu koji kontrolira lokomotorni (motorička kontrola), i narušena stabilnost može se ponovo izgraditi rehabilitacijskim vježbama. Svijest o tijelu (osvještenost) - je subjektivni aspekt propriocepcije i uključuje usredotočenost i svijest o unutarnjim tjelesnim osjetima. Uključuje mentalne procese pažnju, interpretaciju, procjenu, uvjerenja, sjećanja, kondicioniranje i stavove. Svjesnost tijela, dakle, uključuje i tijelo i um. To znači da uključuje i psihološke i fiziološke osjećaje. Kroz utjelovljeni osjećaj, pojedinac integrira tijelo, um, emocije i osobnost kako bi stekao prednosti holističke vježbe. Svjestan pokret - pokret prilikom kojeg je mentalni fokus prisutan od početka do kraja izvođenja. Omogućuje opažanje i razumijevanje senzornih i motoričkih promjena koje se tijekom pokreta događaju. Temelji optimalne posture (također u biomehaničkom kontekstu) - grade se tijekom motoričkog razvoja u prvoj godini života i podrazumijevaju optimalno opterećenje zglobova i drugih struktura tijekom pokreta, optimalnu ravnotežu između agonista i antagonista, i idealno međudjelovanje svih mišića u tijelu. Tranzicije položaja su pokreti kojima prelazimo iz jednog položaja u drugi. S njima započinjemo svoj svijet kretanja već u prvoj godini života, a zbog učinkovitosti cjelokupnog kretanja važno je zadržati njihovu kvalitetu cijeli život. Uključuju pokrete rolanja (valjanja), okretanja na bok, podizanja do sjedećeg položaja, podizanja do četveronožnog položaja, ustajanje u stojeći položaj i cijeli niz drugih. Trbušni zid - u užem smislu to su mišići koji se nalaze s prednje strane trbuha i važni su za stabilizaciju trupa i zdjelice (m. transversus abdominis, m. rectus abdominis (ravni trbušni mišić), mm.obliques ext. et int. (vanjski i unutarnji trbušni mišići) i m.pyramidalis). U širem smislu čini ga više slojeva koji uključuju kožu, potkožno tkivo, površinsku fasciju, navedene mišiće, poprečnu (duboku) fasciju, masno tkivo i potrbušnicu. Upala - prirodni odgovor tijela na ozljede i oštećenja tkiva. Karakterizira ju bol, oteklina, toplina, crvenilo i gubitak funkcije. Upala je prva faza prirodnog odgovora tijela i kao takva je važna. Upala mišića (muskul fiber) nije poželjna nuspojava tjelesne aktivnosti. Nije zabrinjavajuće ako ste aktivnosti (npr. trčanju) pristupili nakon dugog perioda neaktivnosti, ali kada se događa kontinuirano znači da s načinom na koji radite aktivnost nešto nije u redu. Verbalni input - je tehnika vođenja pametnih vježbi pri kojoj voditelj ne demostrira vježbu već ju opisuje riječima, što potiče polaznike na prisutnost i vizualizaciju same vježbe prije izvođenja, a rezultat je produbljeni engram i bolja povezanost tijela i uma. Vježba, vježbanje - Često se definira kao aktivnost koja zahtijeva fizički napor i koja se provodi radi održavanja ili poboljšanja zdravlja i kondicije. Vježba nije nužno fizička (npr. matematika se vježba) a još manje je važno da zahtjeva napor. Dapače pametne vježbe ne zahtijevaju napor niti su dosadno mehaničko ponavljanje, već imaju dimenziju istraživanja pokreta i samog sebe, te uvlače osobu da želi još i iščekuje svaki novi pokret. Izvori korišteni u sastavljanju rječnika: Pavel Kolar - Clinical Rehabilitation (2014.) Thomas W. Myers - Anatomy Trains: Myofascial Meridians for Manual and Movement Therapist (2nd edition, 2014.) Marko Pećina - Ortopedija (2000.) Norman Doidge - The brain that changes itself (2007.) Physiopedia - www.pshysio-pedia.com Praška Škola Rehabilitacije - www.rehabps.com |
|
Rekreativa Medical
centar za unaprjeđenje zdravlja Zagreb IBAN: HR0523400091110814360 Zagreb: Bosutska 9 | Račićeva 5 E-mail: rekreativa.medical@gmail.com Tel: + 385 92 2095 770 |
Vaše mišljenje nam je bitno
Klikom na Facebook Reviews ili Google Reviews možete ocijeniti koliko ste zadovoljni našim radom.
Veliko hvala!
Veliko hvala!
Copyright © 2020 Rekreativa Medical