VOŽNJA VLAKOM I UMIJEĆE USPORENOG POKRETA
Piše: Stjepan Dren Mlinarec, bacc. physioth.
Volim vlakove, i na svojim putovanjima kada god mogu iskoristim priliku da njima putujem. Od modernih DB koji besprijekorno služe osnovnoj svrsi, prijevozu od točke A do točke B u najkraćem mogućem roku, do naših HŽ kojima vožnja traje više nego godišnji odmor. Svaki mi je doživljaj.
HŽ v.s. TGV
Zamislite da se vozite vlakom Hrvatskih Željeznica. Vožnja je toliko usporena da imate više nego dovoljno vremena svojim osjetilima doživjeti krajolik kojim prolazite do posljednjeg detalja. Ne samo vidjeti šume i livade, već dobro proučiti svako stablo, svaki cvijet i svaku pčelu koja zuji oko njega. Ljude kako sjede u svojim dvorištima. Bicikliste koji vas pretječu. Izlaske i zalaske sunca. Sve to tijekom jedne vožnje na relaciji Zagreb - Split.
Sada zamislite da se vozite francuskim TGV-om. Njegova brzina prilično otežava opažanje svih detalja tijekom puta. Stimulus je presnažan i ne vidimo ni stabla ni cvijeće, prisutna je samo nejasna slika i nagađanje što bi to moglo biti.
Gdje je svjesnost veća, tijekom spore ili brze vožnje?
Kakve to ima veze s ljudskim pokretom
Na sličan način funkcionira i neuromuskularni feedback tijekom pokreta, kvalitetniji je prilikom usporenog pokreta. “Neuromuskularni”, podsjetimo se, označava povezanost središnjeg živčanog sustava (mozga) sa sustavom za pokretanje (mišići, kosti, fascije i dr.). Popularan naziv je mind-body povezanost. Vratimo se pokretu, što je stimulus snažniji naša sposobnost da osjećamo što se događa u tijelu tijekom pokreta je manja. Ovaj mehanizam dobro opisuje Weber-Fechnerov zakon. Želimo li unaprijediti neuromuskularnu povezanost, a to je nešto što bismo svakako trebali željeti, pokret je potrebno usporiti a ne ubrzati.
Volim vlakove, i na svojim putovanjima kada god mogu iskoristim priliku da njima putujem. Od modernih DB koji besprijekorno služe osnovnoj svrsi, prijevozu od točke A do točke B u najkraćem mogućem roku, do naših HŽ kojima vožnja traje više nego godišnji odmor. Svaki mi je doživljaj.
HŽ v.s. TGV
Zamislite da se vozite vlakom Hrvatskih Željeznica. Vožnja je toliko usporena da imate više nego dovoljno vremena svojim osjetilima doživjeti krajolik kojim prolazite do posljednjeg detalja. Ne samo vidjeti šume i livade, već dobro proučiti svako stablo, svaki cvijet i svaku pčelu koja zuji oko njega. Ljude kako sjede u svojim dvorištima. Bicikliste koji vas pretječu. Izlaske i zalaske sunca. Sve to tijekom jedne vožnje na relaciji Zagreb - Split.
Sada zamislite da se vozite francuskim TGV-om. Njegova brzina prilično otežava opažanje svih detalja tijekom puta. Stimulus je presnažan i ne vidimo ni stabla ni cvijeće, prisutna je samo nejasna slika i nagađanje što bi to moglo biti.
Gdje je svjesnost veća, tijekom spore ili brze vožnje?
Kakve to ima veze s ljudskim pokretom
Na sličan način funkcionira i neuromuskularni feedback tijekom pokreta, kvalitetniji je prilikom usporenog pokreta. “Neuromuskularni”, podsjetimo se, označava povezanost središnjeg živčanog sustava (mozga) sa sustavom za pokretanje (mišići, kosti, fascije i dr.). Popularan naziv je mind-body povezanost. Vratimo se pokretu, što je stimulus snažniji naša sposobnost da osjećamo što se događa u tijelu tijekom pokreta je manja. Ovaj mehanizam dobro opisuje Weber-Fechnerov zakon. Želimo li unaprijediti neuromuskularnu povezanost, a to je nešto što bismo svakako trebali željeti, pokret je potrebno usporiti a ne ubrzati.
|
Baš kao što nam usporena vožnja vlakom omogućuje da vidimo i osjetimo sve detalje puta, tako nam usporavanje i svjesna regulacija pokreta omogućuju da uočimo sve što se tijekom njega događa - bol, napetost, osjećaj da radimo na teži način. |
Znači li to da cijelo vrijeme trebamo raditi usporene pokrete?
Naravno da ne. Usporavanje pokreta je u razvojne svrhe, i krajnji rezultat je da je pokret prilikom izvođenja “normalnom” brzinom kvalitetniji i kompletniji. Što je pokret tijekom treninga sporiji, to je veća vjerojatnost da ćemo tijekom njega uočiti “nepravilnosti” - bol, nelagodu, osjećaj da radimo na teži način. Svako novo usporeno ponavljanje je prilika da malo modificiramo vlastiti pokret kako bismo te neželjene dijelove umanjili, i s vremenom uklonili.
Dobro, i što od toga imaju “obični” ljudi?
Prva pomisao je vjerojatno da ovo ima važnu ulogu u plesu ili borilačkim vještinama. I ima, umijeće usporenog pokreta neizostavni je dio najstarijih borilačkih vještina. Što se više pokreti rade u usporenoj verziji, to su ti isti pokreti u konačnici precizniji pri velikim brzinama. Jednako je i sa zahtjevnim plesnim figurama. I sada ono što nas vjerojatno više zanima - jednako je i sa rješavanjem boli u vratnoj ili lumbalnoj kralježnici. Kada pokrete u pametnim vježbama usporavamo, radimo varijacije, istražujemo i osjećamo kako koja varijacija utječe na bolna stanja, postajemo svjesni vlastitih loših navika i to nam omogućuje da vlastite pokrete modificiramo u kvalitetnije obrasce. Ta kvaliteta pokreta ostaje i postepeno se integrira u uobičajene svakodnevne pokrete pri “normalnim” brzinama.
Uživajte u usporenoj vožnji.
Naravno da ne. Usporavanje pokreta je u razvojne svrhe, i krajnji rezultat je da je pokret prilikom izvođenja “normalnom” brzinom kvalitetniji i kompletniji. Što je pokret tijekom treninga sporiji, to je veća vjerojatnost da ćemo tijekom njega uočiti “nepravilnosti” - bol, nelagodu, osjećaj da radimo na teži način. Svako novo usporeno ponavljanje je prilika da malo modificiramo vlastiti pokret kako bismo te neželjene dijelove umanjili, i s vremenom uklonili.
Dobro, i što od toga imaju “obični” ljudi?
Prva pomisao je vjerojatno da ovo ima važnu ulogu u plesu ili borilačkim vještinama. I ima, umijeće usporenog pokreta neizostavni je dio najstarijih borilačkih vještina. Što se više pokreti rade u usporenoj verziji, to su ti isti pokreti u konačnici precizniji pri velikim brzinama. Jednako je i sa zahtjevnim plesnim figurama. I sada ono što nas vjerojatno više zanima - jednako je i sa rješavanjem boli u vratnoj ili lumbalnoj kralježnici. Kada pokrete u pametnim vježbama usporavamo, radimo varijacije, istražujemo i osjećamo kako koja varijacija utječe na bolna stanja, postajemo svjesni vlastitih loših navika i to nam omogućuje da vlastite pokrete modificiramo u kvalitetnije obrasce. Ta kvaliteta pokreta ostaje i postepeno se integrira u uobičajene svakodnevne pokrete pri “normalnim” brzinama.
Uživajte u usporenoj vožnji.
